Antibakterijsko djelovanje propolisa

Dokazano je da propolis ima antiseptična, antitumorska, antibakterijska, antiupalna, anestetska i antioksidacijska svojstva te je zbog njih njegova uporaba gotovo neograničena.

Sama riječ propolis je izvedena od grčkih riječi pro – obrana i polis – grad, što označava obranu grada, u ovom slučaju pčelinje košnice. Propolis je smolasta tvar (eng. bee glue – pčelinje ljepilo) koju pčele medarice (Apis mellifera, L.) sakupljaju s određenih dijelova biljaka, osobito pupoljaka i kore crnogoričnog drveća. Pčele sakupljaju smolu, djelomično je prerađuju pomoću enzima i miješaju s voskom te je koriste u gradnji košnice i zaštiti od vanjskih neprijatelja.

Dokazano je da propolis ima antiseptična, antitumorska, antibakterijska, antiupalna, anestetska i antioksidacijska svojstva te je zbog njih njegova uporaba gotovo neograničena. Propolis sadrži 50% balzama i smola, 30% pčelinjeg voska, 5% polena, 10% eteričnih ulja i 5% ostalih organskih komponenata. Najznačajnije biološki aktivne komponente propolisa su flavonoidi, fenolne kiseline, esteri, aromatski aldehidi i terpenoidi.
Antibakterijsko djelovanje propolisa jače je izraženo na gram-pozitivne (Streptococcus sp., Staphylococcus sp.), nego na gram-negativne bakterije (Salmonella, Escherichia coli, Proteus spp,, Pseudomonas aeruginosa). U antibakterijskom učinku sujdeluju biološki aktivne komponente propolisa. Propolis zaustavlja razmnožavanje bakterija tako da oštećuje njihovu citoplazmu, citoplazmatsku i staničnu membranu, uzrokuje djelomičnu bakteriolizu i inhibira sintezu proteina. Kada se uzima u kombinaciji s većinom antibiotika (penicilin, ampicilin, gentamicin, penicilin G, streptomicin, tetraciklin, kloksacilin, ceftriakson, kloramfenikol, neomicin, monomicin, oleandomicin, polimiksin, doksiciklin, vancomicin, cefradin, polimiksin B), antibakterijski učinak je snažniji i vrijeme ozdravljenja je kraće.

Zanimljivo je da u slučaju kada antibiotici (kloramfenikol, gentamicin, netilmicin, tetraciklin, vankomicin, ciprofloksacin) ne djeluju na neke bakterije (npr. Staphylococcus aureus), u kombinaciji s propolisom imaju antibakterijski učinak. U slučajevima u kojima antibiogram pokazuje (in vitro) da propolis nema učinka na neke gram-negativne bakterije (Klebsiella pneumoniae, Proteus vulgaris, Escherichia coli, Pseudomonas aeruginosa), u organizmu (in vivo) propolis potiče imunološki sustav na sprječavanje upalnih procesa koje one izazivaju.

Kod bakterijske upale (Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae, Haemophilus parainfluenzae, Moraxella catarrhalis, Streptococcus pyogenes) gornjih dišnih putova ili usnoj šupljini (Enterococcus faecalis, Streptococcus salivarius, Streptococcus sanguinis, Streptococcus mitis, Streptococcus mutans, Streptococcus sobrinus, Candida albicans, Lactobacillus casei), antibiotska terapija se može pospješiti u kombinaciji s propolisom.

Antibakterijski učinak na gram-pozitivne bakterije ne razlikuje se značajno kod uzoraka propolisa s iste biljke sakupljenih u različitim godišnjim dobima. Unatoč razlikama u kemijskom sastavu, propolis različitog fitogeografskog porijekla pokazuje sličnu antibakterijsku, antigljivičnu i antivirusnu aktivnost.

S obzirom na sve veću otpornost (rezistentnost) bakterija na antibiotike, očito je da revolucionarno vrijeme antibiotika polako prolazi. Sinergističko povećanje antibiotskog učinka u kombinaciji s propolisom, čak i u slučajevima kada antibiotici sami ne djeluju, ukazuje na obećavajuću ulogu propolisa u terapiji protiv bakterija. Tim više što propolis nije toksičan, ne izaziva rezistenciju u organizmu i ne oštećuje normalnu crijevnu floru.