Antimikrobni učinak meda.

Med se pokazao učinkovit u liječenju različitih vrsta rana, npr.: Fournierova gangrena, opekline, čirevi, dekubitusna oštećenja, rane na zglobovima, Burulijev čir, dijabetičke rane i druge.

Najčešći uzroci mikroba na ranama su: Pseudomonas aeruginosa, Escherichia coli, Staphilococcus aureus, Proteus morbilis, Entherobacteriae, Klebsiella pneumonie, Streptococcus fecalis, Streptococcus pyogenes.

Med je učinkovit u liječenju rana zbog:

• antibakterijskih svojstava meda u sprječavanju infekcija
• stvaranja viskozne prepreke koja sprječava gubitak tekućine i onemogućava pristup bakterija i razvoj infekcije
• enzima koji mogu doprinijeti obnavljanju tkiva i zacjeljivanju rana
  upijanju gnoja i održavanju čistoće rane
• smanjenja boli, podražaja i uklanjanja neugodnih mirisa
• poticanja angiogeneze (proces nastanka novih krvnih žila)
• aktivacije makrofaga te oslobađanja čimbenika rasta koji stimuliraju epitelne stanice
• na regeneraciju i zacjeljivanje rane
• smanjenja nastanka štetnih slobodnih radikalaMnogi znanstvenici su proučavali antimikrobnu aktivnost meda, i dokazana je povezanost između vodikovog-peroksida (H2O2) u medu i njegove antimikrobne aktivnosti. Vodikov-peroksid nastaje kao rezultat djelovanja enzima glukooksidaze koji oksidira glukozu u glukonsku kiselinu. Osim vodikovog-peroksida, med ima antimikrobnu aktivnost i zbog neperoksidnih sastavnica biljnog podrijetla koje imaju antimikrobni učinak na tkivo i nisu osjetljive na svijetlost i toplinu kao vodikov-peroksid.

Med pokazuje antimikrobno djelovanje zbog:

• sadržaja vodikovog-peroksida (H2O2)
• sadržaja neperoksidnih sastavnica biljnog podrijetla
• niskog pH (3,2 – 6,5)
• hidrofilnosti
• osmotske aktivnosti
• sadržaja flavonoida
• aromatskih kiselina
• aktivnosti enzima (dijastaze i invertaze)