Antimikrobni učinak meda

Med se pokazao učinkovit u liječenju različitih vrsta rana, npr.: Fournierova gangrena, opekline, čirevi, dekubitusna oštećenja, rane na zglobovima, Burulijev čir, dijabetičke rane i druge.

Najčešći uzroci mikroba na ranama su: Pseudomonas aeruginosa, Escherichia coli, Staphilococcus aureus, Proteus morbilis, Entherobacteriae, Klebsiella pneumonie, Streptococcus fecalis, Streptococcus pyogenes.

Med je učinkovit u liječenju rana zbog:

  • antibakterijskih svojstava meda u sprječavanju infekcija
  • stvaranja viskozne prepreke koja sprječava gubitak tekućine i onemogućava pristup bakterija i razvoj infekcije
  • enzima koji mogu doprinijeti obnavljanju tkiva i zacjeljivanju rana
    upijanju gnoja i održavanju čistoće rane
  • smanjenja boli, podražaja i uklanjanja neugodnih mirisa
  • poticanja angiogeneze (proces nastanka novih krvnih žila)
  • aktivacije makrofaga te oslobađanja čimbenika rasta koji stimuliraju epitelne stanice
  • na regeneraciju i zacjeljivanje rane
  • smanjenja nastanka štetnih slobodnih radikalaMnogi znanstvenici su proučavali antimikrobnu aktivnost meda, i dokazana je povezanost između vodikovog-peroksida (H2O2) u medu i njegove antimikrobne aktivnosti. Vodikov-peroksid nastaje kao rezultat djelovanja enzima glukooksidaze koji oksidira glukozu u glukonsku kiselinu. Osim vodikovog-peroksida, med ima antimikrobnu aktivnost i zbog neperoksidnih sastavnica biljnog podrijetla koje imaju antimikrobni učinak na tkivo i nisu osjetljive na svijetlost i toplinu kao vodikov-peroksid.

Med pokazuje antimikrobno djelovanje zbog:

  • sadržaja vodikovog-peroksida (H2O2)
  • sadržaja neperoksidnih sastavnica biljnog podrijetla
  • niskog pH (3,2 – 6,5)
  • hidrofilnosti
  • osmotske aktivnosti
  • sadržaja flavonoida
  • aromatskih kiselina
  • aktivnosti enzima (dijastaze i invertaze)