Antimikrobni učinak meda.
Med se pokazao učinkovit u liječenju različitih vrsta rana, npr.: Fournierova gangrena, opekline, čirevi, dekubitusna oštećenja, rane na zglobovima, Burulijev čir, dijabetičke rane i druge.
Najčešći uzroci mikroba na ranama su: Pseudomonas aeruginosa, Escherichia coli, Staphilococcus aureus, Proteus morbilis, Entherobacteriae, Klebsiella pneumonie, Streptococcus fecalis, Streptococcus pyogenes.
Med je učinkovit u liječenju rana zbog:
- antibakterijskih svojstava meda u sprječavanju infekcija
- stvaranja viskozne prepreke koja sprječava gubitak tekućine i onemogućava pristup bakterija i razvoj infekcije
- enzima koji mogu doprinijeti obnavljanju tkiva i zacjeljivanju rana
upijanju gnoja i održavanju čistoće rane - smanjenja boli, podražaja i uklanjanja neugodnih mirisa
- poticanja angiogeneze (proces nastanka novih krvnih žila)
- aktivacije makrofaga te oslobađanja čimbenika rasta koji stimuliraju epitelne stanice
- na regeneraciju i zacjeljivanje rane
- smanjenja nastanka štetnih slobodnih radikalaMnogi znanstvenici su proučavali antimikrobnu aktivnost meda, i dokazana je povezanost između vodikovog-peroksida (H2O2) u medu i njegove antimikrobne aktivnosti. Vodikov-peroksid nastaje kao rezultat djelovanja enzima glukooksidaze koji oksidira glukozu u glukonsku kiselinu. Osim vodikovog-peroksida, med ima antimikrobnu aktivnost i zbog neperoksidnih sastavnica biljnog podrijetla koje imaju antimikrobni učinak na tkivo i nisu osjetljive na svijetlost i toplinu kao vodikov-peroksid.
Med pokazuje antimikrobno djelovanje zbog:
- sadržaja vodikovog-peroksida (H2O2)
- sadržaja neperoksidnih sastavnica biljnog podrijetla
- niskog pH (3,2 – 6,5)
- hidrofilnosti
- osmotske aktivnosti
- sadržaja flavonoida
- aromatskih kiselina
- aktivnosti enzima (dijastaze i invertaze)
