Sortni medovi i njihova namjena

Općenito o medu

Med je gusta tekuća ili kristalizirana namirnica koju proizvode pčele. Nastaje iz cvjetnog nektara, cvjetnog praha biljaka ili iz različitih vrsta medne rose. Prema podrijetlu razlikujemo cvjetni med, koji nastaje iz nektara cvjetova, i medljikovac, koji nastaje od medne rose koju na biljkama ostavljaju različiti kukci. Stvaraju se tako da ih pčela sabiračica sakuplja i sprema u medni mjehur odnosno medni želudac i donese u košnicu. Već tada počinje enzimska razgradnja no dolaskom u košnicu pčele regurgitacijom prenose te biljne elemente među sobom, čime ih dalje obogaćuju enzimima. Tijekom tog procesa postupno se smanjuje udio vode isparavanjem u košnici. Potom se taj mladi med odlaže u stanice saća, gdje se daljnjim isparavanjem vode i djelovanjem enzima pretvara u zreli med. U saću se on zatvori voštanim poklopcima, čime se sprječava da med preuzme vlažnost iz zraka. Procesom zrenja promijeni se i sastav različitih vrsta šećera. Med je glavna zimska hrana pčela. No, kad je med zreo, pčelar odstrani voštane poklopce, izvadi med i pohrani ga u primjerenu ambalažu, no košnici ostavi dovoljno meda da pčele prežive zimu.

Vrste meda

Različite vrste meda dobile su ime po medonosnim biljkama na kojima pčele sabiru nektar, odnosno biljne izlučevine ili mednu rosu. Medovi koji potječu pretežno od jedne biljne vrste nazivaju se sortni medovi, dok se med dobiven od više različitih biljaka naziva višecvjetni ili livadni med. Kod nas su najpoznatiji med od bagrema, lipe, kestena, kadulje, te naš nativni livadni med. Kako pčele sabiru med na različitim cvjetovima, tako se razlikuju svojstva, okus, boja i miris meda.

Boja meda

Boja meda, uz okus i miris, jedna je od značajki koje koristimo za određivanje biljnog porijekla meda. Veoma je različita i mijenja se, od gotovo bezbojne i blijedožute preko jantarne i crvene do tamno smeđe. Boja primarno ovisi o vrsti biljke, no i prisutnim mineralima i starosti meda. Općenito vrijedi pravilo da svjetliji medovi imaju blaži okus, dok su tamniji medovi obično bogatiji mineralnim tvarima i intenzivnijeg okusa.

Ovo su najčešće vrste meda koje se mogu naći u Hrvatskoj na tržištu, stoga ovdje navodimo njihovu tradicionalnu primjenu u prehrani.

Med od lipe: mirisni klasik za grlo

Med od lipe je uobičajeno svijetle boje i izražene, svježe biljne arome, te okusu i mirisu koji podsjeća na lipov cvijet. Dobiva se od nektara cvjetova lipe. Najčešće će se zimi kristalizirati, a kristalizacija može biti brža ovisno o sastavu. U narodu se med od lipe često veže uz tople napitke i osjećaj olakšanja kod nelagode u grlu, posebice kada je vrijeme hladnije i kada se češće traže topla rješenja. Također, u narodnoj tradiciji lipov med često se primjenjuje kod grčeva u želucu i problema s bubrezima.

Za med od lipe tipično je da se koristi u kombinaciji s mlakom vodom, čajem ili kao dodatak prehrani u maloj količini tijekom dana. Ako se dodaje u napitak, važno je da tekućina ne bude prevruća, jer se time smanjuje vrijednost prirodnih sastojaka koje korisnici cijene kod meda.

Med od kestena: snažan okus i ozbiljan karakter

Kestenov med je jedna od onih vrsta koje se ili odmah zavole ili se na njih treba naviknuti. Tamniji je, često jantarno-smeđ, s prepoznatljivom gorčinom i intenzivnim mirisom. Nastaje kada pčela skuplja nektar s kestena, pa izvor biljke snažno oblikuje i okus i aromu; upravo stoga je med kesten čest izbor onima koji traže izraženiji profil meda. Ova vrsta meda preporuča se kod bolesti probavnih organa (želuca, žučnog mjehura, crijeva i jetre.) Također, prepoznato je da potiče cirkulaciju i djeluje antibakterijski. Preporuča se i kod umora i iscrpljenosti.

Bagrem, kadulja i vrijesak: tri meda za različite navike

Med od bagrema: nježan i zahvalan za svakodnevnu upotrebu

Bagremov med je vrlo blag, svijetao i često sporije kristalizira, što ga čini praktičnim za one koji med žele koristiti svakodnevno. Njegov diskretan okus dobro pristaje uz razne namirnice i napitke, a da ne utječe suviše na njihov okus. Kada se traži med za djecu (uz napomenu da se med ne daje dojenčadi) ili za osobe osjetljive na jake arome, bagrem je čest izbor.

Kaduljin med: mediteranski potpis i aromatična toplina

Kaduljin med dobiva se od nektara kadulje. Prepoznatljiv je po aromatičnom mirisu i lagano gorkastom okusu. Često se koristi kao dodatak toplim napicima. Kaduljin med se preporuča kod bolesti dišnog sustava. Kadulja sama po sebi djeluje na dišne organe i sluznicu i tako pomaže pri iskašljavanju. Često ga se povezuje s ugodom u ustima i grlu, pa ga ljudi koriste u malim količinama, polako otapajući.

Med od vrijeska: gust, pun i specifičan

Vrijeskov med obično je tamniji, jači i gušći, s kompleksnim okusom. Nije ga moguće pronaći svake godine, jer ovisi o cvatnji i uvjetima u prirodi. Upravo njegova rijetkost i specifičnost čine ga zanimljivim onima koji žele probati nešto drugačije, a posebno je cijenjen među poznavateljima meda. Preporuča se kod reumatičnih oboljenja, gihta, bolesti mokraćnih puteva i bubrega, osobito kod bubrežnih kamenaca, jer ima antiseptično djelovanje, te pojačava mokrenje.

Med od livade

Livadni med je višecvjetni med koji nastaje od nektara različitih livadnih biljaka. Najčešće je svijetle do srednje tamne boje te blagog, ugodnog okusa. Livadni med nastaje kada pčele skupljaju nektar s različitih cvjetnih biljaka koje rastu na livadama, pa se katkad naziva i cvjetnim medom. Upravo zbog raznolikog biljnog podrijetla njegov okus, miris i boja mogu varirati, od svijetložute do zlatno-jantarne nijanse, s ugodnim i uravnoteženim okusom. U narodnoj tradiciji livadni med smatra se medom opće namjene te se često koristi kao prirodan izvor energije i kao dodatak svakodnevnoj prehrani. Mnogi ga biraju zbog njegove blage arome i svestranosti, pa se rado dodaje u čajeve, mlijeko ili se konzumira samostalno u manjim količinama. Zbog raznolikosti biljnih sastojaka često se povezuje s jačanjem organizma i održavanjem otpornosti, osobito u razdobljima umora ili promjene godišnjih doba.

Šumski med

Šumski med je tamne boje, karakterističnog mirisa i često gorkog okusa. Smatra se čistim šumskim medom ako ne sadrži primjese cvjetnog meda, jer je u takvom slučaju manje gustoće i sadrži manje mineralnih tvari, dekstrina i sl. Ima izrazita ljekovita svojstva i koristi se u liječenju slabokrvnosti te se preporučuje kod iscrpljenosti i umora.

Kako prepoznati kvalitetan med

Kvalitetan med trebao bi potjecati od provjerenog pčelara ili proizvođača i imati jasno označeno podrijetlo. Iako se za medove koji se nude na tržnicama očekuje da su od malih pčelara, često su patvoreni; med registriranih pčelara i proizvođača prolazi kroz kontrolu sastava čime se osigurava njegova kvaliteta i autentičnost.

Katkad se med stvrdne, najčešće zimi. Kristalizacija je prirodan proces i ne znači da je med pokvaren; često ovisi o omjeru glukoze i fruktoze te o temperaturi čuvanja. No, neki preferiraju da je med u tekućem obliku. U tom slučaju, kristalizirani med najbolje je zagrijati tako da se staklenka stavi u posudu s toplom vodom temperature oko 35–40 °C dok se kristali ne otope, pri čemu treba izbjegavati previsoke temperature kako se ne bi smanjila kvaliteta meda.

Česta zabluda je tvrdnja da med u sebi nema šećera. Med je prirodno bogat šećerima, ali to nisu dodani nezdravi industrijski šećeri, nego prirodni sastav koji mu daje energiju i stabilnost. Zbog toga je važno doziranje: žličica ili dvije dnevno mnogima je sasvim dovoljna količina, osobito ako se med koristi kao dio uravnotežene prehrane. Dijabetičari ne bi trebali koristiti prirodni med.

Med i apiterapija

U apiterapiji se med promatra kao dio šire priče o pčelinjim proizvodima – uz propolis, cvjetni prah, matičnu mliječ, pčelinji otrov i pčelinji vosak. Ponekad je za određeno zdravstveno stanje ili tjelesnu tegobu korisnije kombinirati pčelinje proizvode. Primjerice, propolis se često koristi za podršku organizmu u sezoni prehlada, cvjetni prah kao prirodan izvor energije i hranjivih tvari, matična mliječ povezuje se s jačanjem organizma i vitalnosti, dok se pčelinji vosak često koristi u kozmetičkim proizvodima za njegu i zaštitu kože. Stoga mnogi posežu za apiterapeutskim mješavinama kada se želi podržati organizam u sezoni prehlada ili kada se traži dodatna njega kože kroz kozmetičke preparate.

Važno je imati realna očekivanja: med nije zamjena za medicinsko liječenje bolesti, ali može biti vrijedna potpora oporavku i svakodnevnom osjećaju ravnoteže, posebno kada dolazi od provjerenog pčelara i kada je poznat izvor biljke s koje pčela skuplja nektar.

Kako odabrati pravu vrstu meda prema okusu, potrebama i navikama

Ako je prioritet blaga aroma i univerzalna upotreba, bagrem ili lipa često su najlakši izbor. Kada se traži intenzitet i izražen karakter, kesten i vrijesak nude dublji, “odrasliji” okus. Kadulja je idealna za one koji vole biljne note i mediteranski profil.

Najpraktičniji kriterij nije samo “koji med ima koje svojstvo”, nego i kada ćete ga koristiti: ujutro uz doručak, tijekom dana u napitku s čajem ili navečer kao dio zdrave rutine. Med koji se uklapa u vašu naviku postaje dio prehrane, a time i dio održavanja dobrog stanja organizma.